četvrtak, 8. ožujka 2012.

Suđenje monstrumu s Grbavice

U nastavku suđenja za zločine počinjene u sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca, bračni par Delalić govorio je kako ih je maltretirao optuženi Veselin Vlahović zvani Batko, te im oduzeo sav novac i zlato. Svjedok Dževdet Delalić, koji je živio na Grbavici sa ženom i sinom koji je imao sedam godina, ispričao je kakoasu mu u julu 1992. godine Saša Vukašinović i još trojica srpskih vojnika pomogli da napusti to naselje.


“Vukašinović je kazao da će po nas neko doći, ali nismo znali da će to biti Batko”, rekao je svjedok, dodavši kako ih je optuženi sa bijelim golfom, umjesto na mjesto gdje su trebali preći na drugu stranu, odveo u jedan napušteni restoran. Najprije je, kako je kazao, izveo njega, dok su njegova supruga i sin ostali u autu.

“Kad smo ušli u restoran, opsovao mi je balijsku majku i počeo me udarati i tražiti pare. Svaki put kada bi me udario, iz džepa bih vadio malo po malo para do
k mu nisam sve dao”, rekao je svjedok.

Nakon toga, kako je ispričao Delalić, optuženi ga je uveo u toalet, a onda je doveo njegovu ženu i sina u prostoriju, gdje je njega prethodno tukao.

“Batko je i supruzi uzeo sve para što je imala i zlato iz torbe”, kazao je svjedok, istaknuvši da im je optuženi oduzeo oko 6.000 tadašnjih maraka.

Tužilaštvo BiH tereti Vlahovića da je 1992. godine na području sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići ubio i sudjelovao u ubistvu više osoba, kao i da je učestvovao u zlostavljanju civila Bošnjaka i Hrvata, kojima je oduzimao novac i druge vrijednosti.

Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom se tereti za ubistva i nestanke 14 osoba, kao i silovanje i zlostavljanje civila. Optuženi se nalazi u pritvoru.

Svjedokinja Jasmina Delalić je kazala kako ju je Batko ošamario nakon što ju je uveo u restoran i rekao da skine prstenje, opsovavši joj “balijsku majku”.

“U jednom momentu Batko je uzeo moje dijete i zaprijetio da će ga zaklati ako mu ne dam sve para što imam, i to sam uradila”, rekla je svjedokinja, pojasnivši da je optuženi nakon toga nju i sina odveo u toalet, a njenog muža ponovo izveo, traživši još novaca.

“Vrisnula sam kad sam vidjela da ga tuče, a Batko mi je kazao: ‘Ne vrišti, ubiću te!’”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je ustvrdila da se zatim izvana čuo zvuk vozila, te da ih je Batko požurio da uđu u auto kojim su došli i nakon toga ih odveo do mosta gdje su prešli na drugu stranu koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH), prenosi BIRN - Justice Report. 

Nastavak suđenja zakazan je za 14. mart 2012. godine.

Izvor vijesti:Fena

utorak, 6. ožujka 2012.

Suđenje Karadžiću-Manning

Tokom istrage od 1996. do 200. godine, po riječima Manninga u grobnicama u okolini Zvornika pronađeno je po više od 400 poveza za ruke i oči. Takođe, istražitelji su pronašli vjerske predmete - poput brojanica i malih Kur'ana - koji su ukazivali da su žrtve bile islamske i nijedne druge vjeroispovjesti.

Svjedok je naglasio i da su u nekim od grobnica pronađeni dokazi koji su žrtve povezivali s određenim mjestima egzekucija. Kao primjer, naveo je da su u primarnim grobnicama Glogova I i II pronađeni dijelovi vrata iz zgrade skladišta u selu Kravica, udaljene osam kilometara.

U tom skladištu, prema optužnici protiv Karadžića, srpske snage ubile su 13. jula 1995. više od 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebenice.

Tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, Karadžić optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu, 11. jula 1995.godine. Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Manning je objasnio da su vrata i dijelovi zida skladišta Kravice u grobnice dospjeli zajedno sa tijelima koja su na mjestu zločina kupile i utovarale teške mašine. Isti fragmenti, kako kaže Manning zatim su pronađeni i u sekundarnim grobnicama u Zelenom Jadru, gde je VRS u jesen 1995. godine premjestila tijela prvobitno pokopana u Glogovi, u okviru tajne operacije smišljene za prikrivanje zločina. Tu operaciju, svjedok je ilustrovao satelitskim snimcima, dobijenim od američkih vlasti, na kojima su vidljivi radovi na otkopavanju i zakopavanju primarnim i sekundarnih grobnica, krajem septembra i početkom oktobra 1995.godine.

U unakrsnom ispitivanju, Karadžić, izložio je tezu da je područje grobnica bilo “ratište skoro 45 mjeseci, gdje su ubijene protivnike kroz asanaciju sahranjivali u masovne grobnice”.

- Mi nismo pronašli nikakave dokaze da su u masovnim grobnicama bila tijela iz prethodnog ratnog perioda, već žrtve egzekucije, čije su oči i ruke u mnogim slučajevima bile vezane, odgovorio je Manning.

- Doći ćemo i na to, kazao je Karadžić i nastavio: “Vi ste našli i šrapnele u grobnicama. Jeste li vidjeli negdje da se egzekucije vrše šrapnelima?”.

Manning je odgovorio da su u tijelima žrtava iz kravičkog skladišta i iz doma kulture u selu Pilica bili pronađeni šrapneli, ali i opekotine od eksplozija.

Prema optužnici, srpski vojnici su na tim mjestima zločina upotrebljavali i ručne bombe.

Optuženi je, na osnovu činjenice da je u jednoj od grobnica, pronađena saobraćajna dozvola sa srpskim imenom, sugerisao da je među žrtvama bio i Srbin, pitajući svjedoka kako se on tamo našao.

Manning je, međutim, odgovorio da to što je u grobnici pronađen dokument na to ime ne znači da je i ta osoba bila među žrtvama.

Karadžić je tvrdio da u prilog njegovoj tezi da u grobnicama nisu bile žrtve iz Srebenice govori i to što su kraj njih pronađene čekovne, bankovne knjižice i pasoši, te parčići holandskih novina.

- Da li se moglo plaćati u Srebrenici s računa tokom tri i po godine rata...Pronađeni su i pasoši, a ratni zarobljenici nisu mogli imati pasoše, kazao je optuženi.

Manning je ponovio da pronađeni dokazi pokazuju da su žrtve zarobljene i streljane dok su bile u posjedu tih dokumenata. Kazao je i da su parčići holandskih novina, potekli iz baze holandskog bataljona UNPROFOR-a u Potočarima, žrtve upotrebljavale kao papir za cigarete.

Karadžić je, kao i tokom ispitivanja drugih svjedoka, sugerisao da su parčići tkanine pronađeni u grobnicama zapravo bili povezi koje su nosili islamski borci, ali je svjedok to odbacio, ponavljajući da su u grobnicama, ali i na nekim tijelima bili pronađeni povezi za oči i za ruke.

Unakrsno ispitivanje istražitelja Manninga, optuženi će nastaviti u srijedu, 7. marta, javio je BIRN-Justice Report.

Izvor Fena