Milovanović optužio Karadžića: Naredili ste da život u Srebrenici i Žepi "učinimo nepodnošljivim"

U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Manojlo Milovanović izjavio je da je optuženi, kao vrhovni komandant, bio “najodgovorniji” za direktivu kojom je 1995. godine naložio Vojsci Republike Srpske (VRS) da stvori “nepodnošljivu situaciju bez nade za opstanak” stanovništvu Srebrenice i Žepe.

“Za ispravnost dokumenta odgovara autor, a glavni i najodgovorniji je potpisnik”, kazao je Milovanović, bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a i zamjenik komandanta Ratka Mladića.

Karadžića Tužilaštvo u Haagu tereti za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje vojnika međunarodnih snaga za taoce između 1992. i 1995. godine. Ratko Mladić čeka početak suđenja pred Haškim sudom.

Kako je pojašnjeno na ročištu, Direktivom 7, koju je potpisao u martu 1995., Karadžić je naredio VRS-u da život bošnjačkom stanovništvu Srebrenice i Žepe “učini nepodnošljivim kroz vojnu akciju i uskraćivanje humanitarne pomoći”.

Prema optužnici, VRS je, prije nego što je 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, civile u enklavama izlagala artiljerijskoj vatri i patnjama koje je izazvala namjernim ograničavanjem humanitarnih isporuka.

Objašnjavajući kako je Direktiva 7 nastala, Milovanović je izjavio da je dokument, po Karadžićevim smjernicama, sačinio glavni operativac Glavnog štaba VRS-a Radivoje Miletić. Miletića je Haški tribunal 2010. nepravosnažno osudio na 19 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici.

Prema Milovanovićevom iskazu, Karadžićeva direktiva, koju u to doba nije vidio, bila je “neuobičajeno detaljna” za vrhovnog komandanta.

Milovanović je posvjedočio da je rečenicu o stvaranju nepodnošljive situacije za civile, Mladić “izbacio” iz svog borbenog naređenja sačinjenog na osnovu Karadžićeve direktive. Protumačio je da toj rečenici nije bilo mjesto u direktivi zato što VRS “nije bila usmjerena protiv civila”.

Kako je rekao, Milovanović je na jednoj od sjednica Vrhovne komande iz marta 1995. stekao utisak da je Karadžić “znao da se u privatnim aranžmanima muslimani i Hrvati prebacuju preko državne granice”, da “ne bi bila umiješana država”. U zapisniku sa sjednice, koje je Haško tužilaštvo predočilo, Karadžić je kazao da bi “bilo dobro da muslimana bude što manje u BiH.”

Na početku unakrsnog ispitivanja, Karadžić je pitao svjedoka kako je shvatio njegove riječi na toj sjednici.

“Shvatio sam da kažete da je dobro da privatne ekipe iseljavaju muslimane, da ne bi bila umiješana država”, odgovorio je Milovanović.

Nasuprot Milovanovićevoj ocjeni da su to radili “privatni izvoznici žive sile”, Karadžić je tvrdio da “te privatne agencije nisu mogle natjerati muslimane da idu” i da su im Bošnjaci “plaćali za vize i slično”.

“Ne slažem se. Piše da je to rađeno za 6.000 maraka. Kome su išle te pare?”, uzvratio je Milovanović.

Unakrsno ispitivanje Milovanovića, Karadžić će nastaviti u četvrtak, 1. marta.

 Autor BIRN

Potukli smo Turke u Podrinju

Tužioci Haškog tribunala prikazali su na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću video-zapis, načinjen u ljeto 1994. godine, na kojem Ratko Mladić kaže da je VRS “potukla” Bošnjake u Podrinju i da bi oni “nestali” sa tog područja da ih u Srebrenici ne štiti UNPROFOR, prenosi BIRN. “Potukli smo Turke u Podrinju... Da ih u Srebrenici ne čuvaju Englezi, Ukrajinci i sada Holanđani, nestali bi odavno iz ovog područja”, kaže Mladić na snimku, dok se automobilom u okolini Han-Pijeska vozi sa Kanađaninom srpskog porijekla Milanom Lešićem, koji je u Republiku Srpsku (RS) donio novčanu i materijalnu pomoć. Lešić, koji je svjedočio na ovom suđenju kao svjedok optužbe, redovno je snimao Mladića, Karadžića i druge zvaničnike RS-a tokom desetak susreta sa njima između 1992. i 1995. godine, u Beogradu, na Palama i u komandi VRS-a u Han-Pijesku. U sudnici je prikazan i snimak Mladića, koji je Lešić načinio 16. jula 1995. na beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji (VMA), kojoj su Srbi iz Kanade poklonili “skener”. Optužnicama se Karadžić i Mladić terete za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela enklavu. U to vrijeme je sniman i Lešićev film, a u okolini Zvornika trajalo je masovno strijeljanje bošnjačkih muškaraca. Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant VRS-a, optužen je i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine. Mladić se na snimku vidi kako telefonom izdaje naređenja potčinjenim oficirima. “Kako je gore kod Vinka? Ništa, radite punom parom, maksimalno obezbjeđenje”, kaže Mladić sagovorniku, pominjući najvjerovatnije Vinka Pandurevića, tadašnjeg komandanta Zvorničke brigade VRS-a. Tribunal je Pandurevića osudio 2010. na 13 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava i progona srebreničkih Bošnjaka. Mladić na snimku izdaje uputstvo i da se “ide na Žepu”, kao da se “udara po NATO-u”. “Ne čekaj naređenje, čim uđu u vazdušni prostor, rušite, ne zanima nas da l' su Turci ili ko je...”, kaže Mladić potčinjenom. Tužioci su prikazali i film koji je sutradan, 17. jula 1995., Lešić snimio u komandi VRS-a u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska. Zahvaljujući se Srbima iz Kanade na pomoći, Mladić im kaže: “Dolazite u teškom trenutku kada naša vojska vodi žestoke borbe oko Žepe. Nadam se da će prostor Žepe biti riješen na isti način kao i Srebrenica... Čestitam vam oslobađanje Srebrenice, koje je važno za srpski narod još iz doba Bune na dahije, kada su srebrenički Turci pobili Srbe u Mačvi.” U dokaze su uvedene i fotografije koje je Lešić snimio 18. jula 1995. godine ispred Glavnog štaba VRS-a u Crnoj Rijeci. Na jednoj od fotografija, zajedno sa Mladićem, vidi se i tadašnji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) Momčilo Perišić. Tribunal je Perišića 2011. nepravosnažno osudio na 27 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina u Srebrenici i Sarajevu počinjenih od 1993 do 1995. godine. Na kraju ispitivanja, tužioci su Lešića željeli da ispitaju i o njegovim susretima sa Mladićem i Karadžićem 2001. godine, kada su oni već bili u bjekstvu. Ti susreti su, takođe, ovjekovječeni na fotografijama. Pretresno vijeće to nije dozvolilo, usvajajući prigovor Karadžićevog pravnog savjetnika Petera Robinsona da ta tema nije relevantna za tekući proces. Dok ga je Karadžić, koji se brani sam, unakrsno ispitivao, Lešić je izjavio da se “ne sjeća” da je tokom susreta sa Mladićem, sredinom jula 1995. godine, bilo razgovora o “nekim ubijanjima”. Na pitanje da li je “kod bilo kog u vođstvu bosanskih Srba prepoznao šovinističku notu prema muslimanima i Hrvatima”, svjedok je odgovorio negativno, rekavši da su mu domaćini prenijeli da “neki muslimani i Hrvati prelaze na našu stranu”. Osvrnuvši se na snimak na kojem Mladić kaže da “smo potukli Turke u Podrinju”, Karadžić je tvrdio da se komandant VRS-a “hvalisao i pretjerivao”. Poslije iskaza Lešića, suđenje Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem bivšeg generala VRS-a Ljubomira Obradovića o strukturi Glavnog štaba te vojske. izvor Onasa

Suđenje Željku Ivanoviću

Na statusnoj konferenciji održanoj na suđenju Željku Ivanoviću, optuženom za genocid u Srebrenici, Tužilaštvo BiH je objasnilo da su Sjedinjene Američke Države (SAD) dozvolile svjedočenje vojnog vještaka Richarda Butlera, koje se može održati poslije 19. marta.

 [24 sata info] 

Dubravko Čampara, tužilac državnog tužilaštva, kazao je da zbog ranije preuzetih obaveza Richard Butler ne može svjedočiti videolinkom prije 19. marta, ali da je nakon tog datuma “iznimno voljan i raspoložen” odgovoriti na pitanja Tužilaštva i odbrane u vezi s njegovim izvještajem i nalazima o vještačenju na okolnosti genocida u Srebrenici.

Odbrana Željka Ivanovića naglasila je da je i dalje zainteresirana za Butlerovo svjedočenje, te da nema ništa protiv da se sačeka i kraj marta.

“Butler je svjedočio u više predmeta na Sudu BiH u vezi s dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine. Tokom svakog svjedočenja postojala su neka odstupanja od njegovog izvještaja, tako da odbrana ima interesa da vještaka sačeka i ispita”, objasnio je Petko Pavlović, branilac optuženog Ivanovića.

Butler, američki vojni vještak, radio je za Tužilaštvo u Haškom tribunalu.

On bi na suđenju Željku Ivanoviću Arkanu, nekadašnjem pripadniku Drugog odreda Specijalne policije Šekovići pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUPRS), trebao biti posljednji svjedok.

Ivanović je optužen da je u julu 1995. učestvovao u sprovođenju kolone Srebreničana od mjesta Sandići do skladišta Zemljoradničke zadruge Kravica (općina Bratunac), znajući da će biti pogubljeni.

Nakon njihovog zatvaranja, prema optužnici, Ivanović je zajedno s ostalim pripadnicima Drugog odreda, “stao u polukrug” iz kojeg je otvorena vatra na zarobljenike u skladištu.

Ivanović se u pritvoru nalazi od marta 2009., a suđenje mu je počelo u augustu te godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. februara.

Izvor vijesti: Fena

Suđenje KAradžiću-Srbislav Davidović

Na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u Haagu, bivši predsjednik gradske vlade u Bratuncu Srbislav Davidović ustvrdio je da je za masovno ubistvo Bošnjaka u selu Kravica počinjeno 13. jula 1995. saznao sutradan i da su mu istog dana dvojica srpskih oficira zatražila utovarivače. Davidović je objasnio da su ga ujutro 14. jula 1995. godine dvojica direktora Zadruge u Kravici obavijestila da su “imali neprijatnosti od srpskih vojnika koji su to radili”. - Oni su mi rekli da je nekoliko stotina ljudi bilo ubijeno i da su leševi još tamo, kazao je svjedok, dodavši da su on i sagovornici bili “šokirani”. Istog dana, Davidovića je, kako je rekao, potpukovnik Ljubiša Beara odveo kod dvojice drugih oficira, koji su mu zatražili da obezbijedi mašine za utovaranje i kopanje. Svjedok je kazao da je pretpostavio da će te mašine biti upotrijebljene za uklanjanje tijela iz kravičke zadruge. Beara je u to vrijeme bio bezbjednosni oficir Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Tribunal ga je 2010. godine nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Prema optužnici protiv Karadžića, u vezi sa genocidom nad 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS zauzela Srebrenicu 11. jula 1995., u skladištu Zadruge u Kravici srpske snage su ubile oko 1.000 zarobljenika. Davidović je izjavio i da je 12. jula 1995. u Bratuncu vidio autobuse sa zarobljenim muškarcima iz Srebrenice, koji su sutradan ujutro otišli iz grada. Dok je zarobljenicima doturao vodu, kazao je svjedok, jedan mu je policajac rekao da zarobljeni idu na razmjenu u Batković. Po odlasku zarobljenika, u učionicama osnovne škole pronađeno je više beživotnih tijela. Poslije desetak dana, međutim, svjedok je, kako je kazao, čuo za masovna ubistva Bošnjaka na više lokacija između Bratunca i Zvornika. Opisujući sastanak u bratunačkom hotelu “Fontana” kojem je prisustvovao 12. jula 1995. ujutro, Davidović je potvrdio da je komandant VRS-a Ratko Mladić poručio predstavnicima srebreničkih Bošnjaka da “mogu opstati ili nestati”, te da su oni sami odlučili da napuste Srebrenicu. Mladić čeka početak suđenja pred Haškim tribunalom zbog genocida, zločina protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja počinjenih u BiH. Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je pitao svjedoka da li je povjerovao “u glasine” o masovnom ubijanju srebreničkih Bošnjaka. - Nažalost, jesam, zato što sam to čuo od ljudi iz VRS-a, a oni ne bi proturali glasine, nego se to desilo. Pominjali su Kozluk, Čelopek i Pilicu, odgovorio je Davidović. Upitan da li je “ikada primijetio namjeru srpskih zvaničnika da se muslimani protjeraju ili iskorijene”, svjedok je odgovorio odrično. Kazao je i da je poslije sastanka Mladića s Bošnjacima vjerovao da će evakuacija proteći u redu, ali da je “priča bila druga”. Karadžić je sugerisao da masakr u Kravici nije bio “planiran”, već da je bio izazvan time što je jedan zarobljenik oteo pušku srpskom policajcu i ubio ga. Potvrđujući da je čuo tu priču, svjedok je rekao da mu nikada neće biti jasno zašto je do toga došlo. Na sugestiju optuženog, Davidović je kazao da je general Mladić na sastanku 12. jula Bošnjacima “ponudio da ostanu, uz sve garancije ako predaju oružje i ako oni koji su okrvavili ruke budu procesuirani”. - Muslimani su bili isključivi da žele da odu, rekao je svjedok. Ispričao je da je zatim, po Mladićevom nalogu, hiljadama Bošnjaka u Potočarima odnio izvjesnu, ali nedovoljnu, količinu vode i hrane. Na pitanje Karadžića da li je u Potočarima “postojala opasnost od lične osvete” Bošnjacima, Davidović je odgovorio odrično, objasnivši da su mu srpski vojnici bili nepoznati, odnosno da nisu bili iz Bratunca. Poslije Davidovića, svjedočenje je započeo Milenko Katanić, koji će davanje iskaza nastaviti u petak, 10. februara, javio je BIRN Justice Report. Izvor:fena

Uskoro obdukcija žrtava iz jezera Perućac: Među 200-tinjak žrtava i 10 djece

Sredinom ovog mjeseca počinje obdukcija nekompletnih posmrtnih ostataka žrtava koje su u ljeto 2010. godine pronađene tokom asanacije jezera Perućac. Do sada utvrđen je preliminarni identitet 162 osobe, a na temelju izoliranih jedinstvenih DNK profila osnovano se može pretpostaviti da je broj pronađenih žrtava veći od 200, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH. Među pronađenim žrtvama 40 (oko 25 posto) su žene, uključujući tri djevojčice od 9,5 do 17,5 godina. Ukupan procent nestalih osoba ženskog spola na nivou BiH je oko 13 posto, što znači da je broj pronađenih u jezeru Perućac dvostruko veći od procenta na nivou BiH. Aiša Imamagić i Hašida Ohranović, rođene 1906. godine, ujedno su i najstarije pronađene žrtve jezera Perućac. Ukupan broj pronađene djece je 10 (oko šest posto), što je također dvostruko više od procenta nestalih maloljetnih osoba na nivou cijele zemlje. Među pronađenom djecom je i troipogodišnji Haris Podžić, rođen 1988. godine koji je ujedno i najmlađa otkrivena žrtva jezera Perućac. Preliminarnom identifikacijom je utvrđeno da je 36 osoba (oko 22 posto) bilo starije od 60 godina u vrijeme njihovog nestanka, a među njima je 18 žrtava ženskog i 18 žrtava muškog spola. Od 162 osobe, njih 24 (oko 15 posto) su nestali na području Srebrenice i Žepe u julu i augustu 1995. Preostalih 138 žrtava nestali su tokom 1992. (135 osoba) i 1993. godine (tri osobe) na području općina Višegrad, Foča, Rudo, Goražde, Rogatica, Priboj i Prijepolje (Republika Srbija), Kovin (Vojvodina) i Priština (Kosovo). U jezeru Perućac pronađena su i dva regruta bivše JNA koji su u toku 1991. godine upućeni na služenje vojnog roka u Kovin i Prištinu - Almas Ahmetspahić, rođen 17.11.1972. iz Višegrada i Ermin Meštrovac, rođen 15.2.1973. iz Jajca. Dva od 19 putnika voza koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar, koji su oteti na željezničkoj stanici u mjestu Štrpci 27.2.1993. godine pronađeni su u jezeru Perućac. Radi se o državljanima Republike Srbije - Rasimu Ćoriću i Republike Crne Gore - Jusufu Rastoderu. Ranije su takođe u jezeru Perućac pronađeni nekompletni ostaci i trećeg putnika Halila Zupčevića, dok posmrtni ostaci preostalih 16 putnika još nisu pronađeni. Posmrtni ostaci Medredina Hodžića, jednog od 16 otetih putnika 22.10.1992. godine iz autobusa u mjestu Sjeverin, općina Priboj (Republika Srbija) su također pronađeni u Jezeru Perućac. Od 162 preliminarno identificirane žrtve, 160 su bošnjačke i dvije srpske nacionalnosti. Dijelovi posmrtnih ostataka 25 žrtava, od 162 do sada preliminarno identificiranih žrtava, ekshumirani su tokom ranijih asanacija jezera Perućac na lokalitetima sela Kurtalići (2000.), Kameničko točilo (2000.) i Barimo (2005. godine). Žrtve su pronađene na više od 60 mikrolokacija u 30 sela i zaselaka na području općina Višegrad, Rogatica, Srebrenica i Bajina Bašta (Republika Srbija). Laboratorija za DNK analizu u Tuzli još radi na izolaciji DNK profila iz više od 100 uzetih rezervnih koštanih uzoraka, što će sigurno rezultirati kompletiranjem već identificiranih ili utvrđivanjem novih identiteta žrtava. O terminu konačne identifikacije preliminarno identificiranih žrtava porodice će biti obaviještene nakon što se okonča proces obdukcije i DNK analiza, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH. Izvor:Fena

Suđenje Karadžiću-Todorović

Bivši pripadnik 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS) Dragan Todorović posvjedočio je na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću u Haagu da je vojnike tog odreda, uključujući i Dražena Erdemovića, 15. jula 1995. godine “na zadatak” odveo major Dragomir Pećanac, koga je pratio automobil pukovnika Vujadina Popovića. Todorović je izjavio da je Pećanac – koga je opisao kao “ađutanta” komandanta VRS-a zločinca Ratka Mladića – iz baze odreda kod Vlasenice odveo desetak vojnika. “Vidio sam i vozilo pukovnika Popovića, a da li je i on bio tu – možda jeste, možda nije”, kazao je svjedok, istaknuvši da te vojnike nije vidio ni 15. ni 16. jula 1995. godine i ne zna šta su radili u Srebrenici. Dražen Erdemović je pred Tribunalom priznao i više puta svjedočio da je 16. jula na farmi Branjevo kod Zvornika više sati strijeljao bošnjačke muškarce iz Srebrenice. Tribunal ga je osudio na pet godina zatvora. Prema optužnici kojom se Karadžiću na teret stavlja genocid nad srebreničkim Bošnjacima, na farmi je VRS strijeljala oko 1.200 zarobljenika iz Srebrenice. Pukovnika Popovića, koji je tada bio načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, Tribunal je 2010. nepravosnažno osudio na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici. Pećanca je Tribunal nedavno osudio na tri mjeseca zatvora zbog toga što je izbjegavao obavezujući nalog da svjedoči na suđenju Zdravku Tolimiru, optuženom za genocid u Srebrenici. Pećanac je zatim svjedočio na tom suđenju. Svjedok Todorović izjavio je i da je 10. diverzantski odred bio jedinica Glavnog štaba VRS-a pod kontrolom Mladića i njemu potčinjenih oficira Petra Salapure, Zdravka Tolimira i Manojla Milovanovića. Todorović je opisao kako su pripadnici odreda, predvođeni komandantom Miloradom Pelemišom, 11. jula 1995. godine “bez otpora” ušli u Srebrenicu. General Mladić naredio im je da obezbjeđuju zgradu Skupštine općine i policijsku stanicu dok iz njih ne budu odnijete arhive. Kako je kazao svjedok, Mladić je pripadnicima odreda rekao i da imaju 48 sati da pregledaju grad i uzmu šta hoće. “Diverzanti VRS-a napustili su Srebrenicu 12. jula, a komandir Pelemiš je zatim doživio saobraćajnu nesreću i nije bio prisutan kada je, tri dana kasnije, Pećanac došao da njegove vojnike vodi na zadatak”, izjavio je Todorović. Mladić pred Tribunalom u Haagu čeka početak suđenja za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH. Dok ga je unakrsno ispitivao Karadžić, svjedok je precizirao da je tim vojnicima, prije nego što su otišli, dao “mitraljez sa municijom” i metke za automatske puške, kao i hranu, ćebad, vreće za spavanje i drugu opremu za dvodnevni boravak na terenu. Optuženi, koji se brani sam, sugerisao je da je to značilo da će vojnici boraviti na terenu, a ne u naseljenom mjestu, a Todorović je odgovorio da je to standardna oprema za “boravak gdje god bilo”. Na Karadžićevu sugestiju, svjedok je potvrdio da je u grupi koju je odveo Pećanac bio i Slovenac Franc Kos, “koji je grupu preuzeo na sebe”, i da se Erdemović “javio dobrovoljno”. Francu Kosu sudi se pred Sudom u BiH za genocid počinjen u Srebrenici. Optužen je zajedno sa Vlastimirom Golijanom, Stankom Kojićem i Zoranom Goronjom, bivšim pripadnicima 10. diverzantskog odreda. Na pitanje kada je čuo za “nezakonito ubijanje” srebreničkih zarobljenika, Todorović je odgovorio: “Kada je hapšenje Erdemovića otvorilo slučaj Pilice i Branjeva.” On je kazao da “nije tačno da je Erdemoviću neko prislanjao pištolj na čelo da nešto radi”. U nastavku suđenja Karadžiću, iskaz zaštićenog svjedoka KDZ-480 sudije će saslušati na sjednici zatvorenoj za javnost. Karadžić, bivši predsjednik RS-a, optužen je i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995.godine.

Godišnjica masakra na Markalama

 

Snimak neposredno poslije eksplozije

Na današnji dan prije 18 godina desio se jedan od najvećih pojedinačnih zločina nad civilima u Sarajevu - pala je granata na pijacu Markale u centru i usmrtila 68 osoba a ranila 144.

 [24 sata info] 

Markale su se našle na meti napada i u augustu 1995., kada su ubijena 43 civila.

Granata je ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS).

Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, pravomoćno je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Jedan od najstrašnijih zločina Sud u Haagu utvrdio je da je 28. augusta 1995. godine na uže jezgro opkoljenog Sarajeva sa položaja VRS-a ispaljeno nekoliko minobacačkih granata.

Jedna od njih pala je ispred sjevernog ulaza u gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafe Bašeskije i usmrtila 43, a ranila 84 osobe, prenosi RSE.

Nakon drugog masakra na sarajevskoj gradskoj tržnici uslijedila je prva vojna intervencija združenih snaga NATO-a u historiji tog saveza. NATO avioni bombardirali su položaje i strateške ciljeve VRS-a oko Sarajeva.

Sudovi u Sarajevu i Beogradu do sada se nisu bavili procesuiranjem počinitelja ovog zločina.

Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/sarajevo/86096-Jedan-najvecih-pojedinacnih-zlocina-nad-civilima-Godisnjica-masakra-Markalama.html#ixzz1lV54EfME