Bivša članica tima obrane Milana Lukića priznala je danas pred Haškim
tribunalom krivicu za nepoštovanje suda počinjeno lažiranjem izjava
svjedoka.
Bivša članica tima obrane Milana Lukića, Jelena Rašić priznala je danas
pred Haškim tribunalom krivicu za nepoštovanje suda počinjeno lažiranjem
izjava svjedoka u postupku protiv Lukića.
"Izjašnjavam se
krivom po svih pet tačaka optužnice i spremna sam da snosim sve
posljedice", rekla je Rašić pred vijećem predsjedavajućeg suca Howarda
Morissona nakon što se nagodila s tužilaštvom Tribunala.
Rašić
je u septembru 2010. bila uhapšena u Srbiji po nalogu Tribunala i
izručena u Haag, a u prvom pojavljivanju pred sudom je izjavila da nije
kriva.
Zbog teških zločina nad bošnjačkim civilima u Višegradu
Tribunal je ranije Milana Lukića osudio na doživotni zatvor, a on je na
tu prvostepenu presudu uložio žalbu.
Izvor FENA
utorak, 31. siječnja 2012.
ponedjeljak, 30. siječnja 2012.
Suđenje Karadžiću ,Genocid u Srebrenici
Bivši glavni istražitelj Haškog tužilaštva posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću kako su "hiljade tijela srebreničkih Bošnjaka, ubijenih na više lokacija u okolini Zvornika, bile smišljeno premještene iz primarnih u dvadesetak sekundarnih masovnih grobnica, u pokušaju da bude spriječeno njihovo otkrivanje", prenosi BIRN.
[24 sata info]
Jean-Rene
Ruez je izjavio da je 1996. i 1997. godine učestvovao u pronalaženju
sedam sekundarnih grobnica u koje su bile pokopane žrtve streljanja u
selu Orahovac, 13 grobnica sa tijelima ubijenih na farmi Branjevo i tri
grobnice u kojima su pronađeni posmrtni ostaci Bošnjaka strijeljanih u
Kozluku. Sve egzekucije, prema njegovim saznanjima, Vojska Republike
Srpske (VRS) počinila je između 14. i 17. jula 1995. godine, nakon
zauzimanje Srebrenice, prenosi Onasa.“Te grobnice su bile razbacane da bi se osiguralo da, ukoliko jedna bude pronađena – ne budu pronađene sve”, rekao je Ruez.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dečaka iz Srebrenice i progon žena, dece i staraca. Prema optužnici protiv Karadžića, na farmi Branjevo ubijeno je oko 1.200 zarobljenika, u Orahovcu oko 1.000 Bosnjaka. Isti broj žrtava streljan je u Kozluku i kod škole u Ročevićima.
Karadžiću se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce.
Istražitelj Ruez opisao je i kako je, na osnovu izjava preživjelih svjedoka, pronađeno mjesto strijeljanja Bošnjaka zatočenih u školi u Petkovcima kod brane u Karakaju.
„Na površini zemlje na toj lokaciji 1997. godine, pronađene su ljudske kosti i oko 1.000 čahura, koje su iskorištene da bi se uporedile sa onima iz masovnih grobnica”, rekao je Ruez.
Ruiz je ispričao i kako su istražitelji, na osnovu krhotina od staklenih boca i etiketa pronađenih, zajedno sa tijelima, u sekundarnim masovnim grobnicama, otkrili stratište i primarnu grobnicu kod Kozluka, u blizini fabrike sokova Vitinka.
O pogubljenju više od 1.000 Bošnjaka na vojnoj farmi Branjevo, prema riječima Rueza, haški istražitelji prvi put su saznali od Dražena Erdemovića koji im je 1996., nakon što ga je Tribunalu izručila Srbija, ispričao da je učestvovao u streljanju 16. jula 1995.
Na poljima zasejanog kukuruza u Branjevu, Ruez i njegov tim kasnije su pronašli puščane čahure, ostatke jednog tijela, cipele sa ljudskim kostima i druge predmete. Erdemović je pružio i informacije o pogubljenju srebreničkih Bošnjaka u domu kulture u Pilici.
“Rekao nam je da je njemu i drugim pripadnicima 10. diverzantskog odreda VRS-a, nakon što su završili streljanje kod Branjeva, jedan oficir rekao da ima još 500 zarobljenika koje bi trebalo ubiti u Domu kulture u Pilici. Prije toga, svratili su obližnji kafić da popiju piće”, izjavio je Ruez.
Erdemović, nekadašnji pripadnik Desetog diverzantskog odreda VRS-a, osuđen je pred Haškim tribunalom na pet godina zatvora nakon priznanja krivice za ubistva na Branjevu.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno sutra.
Ubica iz Srebrenice: Ja i moji "Indijanci" čuvat ćemo civile
Na
suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, svjedokinja
odbrane je izjavila da je drugooptuženi Mendeljev Đurić Mane dolazio u
Bijeljinu nakon 12. jula 1995. godine, javio je danas BIRN-Justice
Report.“Znam da je bilo poslije Petrovdana, jer moj muž tada nije mogao
da ode kod tetke na slavu.
Mane je došao u radionicu da opere
auto... Razgovarali smo i o Srebrenici. On je rekao: Super, ja i moji
‘Indijanci’ dobili smo zadatak da čuvamo UNPROFOR i civile”, navela je
Smilja Popović-Vidović.
Ona je dodala da je Đurić kazao da je došao u Bijeljinu da se obrije i istušira i da planira sutradan ponovo da se vrati u Srebrenicu.
“Rekao je da moraju obezbijediti vozila i da ljude prebace u Federaciju BiH”, ispričala je Popović-Vidović i dodala da se taj susret dogodio drugog, trećeg ili četvrtog dana nakon Petrovdana, koji je 12. jula.
Đuriću se optužnicom stavlja na teret da je, zajedno s Duškom Jevićem, Goranom Markovićem i Neđom Ikonićem, 13. i 14. jula 1995. godine učestvovao u ubistvu oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Kravici, kao i u prisilnom preseljenju stanovništva s područja Srebrenice.
Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.
Svjedokinja Popović-Vidović je objasnila da su se ona i njen suprug družili sa Đurićima, te da su se slučajno upoznali 1992. godine kada je jednom majstoru iz njihove radionice, koji je bošnjačke nacionalnosti, policija oduzela vozilo.
“Moj suprug je otišao u policiju u Janju i vratio se sa stojadinom našeg majstora. Rekao je da je imao sreće da je naletio na nekog dobrog čovu koji mu je pomogao da vrati auto. To je bio Mane”, kazala je Popović-Vidović.
Ona je navela da se s Đurićem ne bi družili da je bio šovinista ili nacionalista.
Suđenje će biti nastavljeno 2. februara.
Fena
Ona je dodala da je Đurić kazao da je došao u Bijeljinu da se obrije i istušira i da planira sutradan ponovo da se vrati u Srebrenicu.
“Rekao je da moraju obezbijediti vozila i da ljude prebace u Federaciju BiH”, ispričala je Popović-Vidović i dodala da se taj susret dogodio drugog, trećeg ili četvrtog dana nakon Petrovdana, koji je 12. jula.
Đuriću se optužnicom stavlja na teret da je, zajedno s Duškom Jevićem, Goranom Markovićem i Neđom Ikonićem, 13. i 14. jula 1995. godine učestvovao u ubistvu oko 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Kravici, kao i u prisilnom preseljenju stanovništva s područja Srebrenice.
Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.
Svjedokinja Popović-Vidović je objasnila da su se ona i njen suprug družili sa Đurićima, te da su se slučajno upoznali 1992. godine kada je jednom majstoru iz njihove radionice, koji je bošnjačke nacionalnosti, policija oduzela vozilo.
“Moj suprug je otišao u policiju u Janju i vratio se sa stojadinom našeg majstora. Rekao je da je imao sreće da je naletio na nekog dobrog čovu koji mu je pomogao da vrati auto. To je bio Mane”, kazala je Popović-Vidović.
Ona je navela da se s Đurićem ne bi družili da je bio šovinista ili nacionalista.
Suđenje će biti nastavljeno 2. februara.
Fena
Svjedok: Vlahović "ubija muslimane i voli da siluje balijke"
U nastavku
suđenja za zločine počinjene na Grbavici, Vracama i Kovačićima, svjedok
Tužilaštva tvrdi da mu je optuženi došao na vrata i rekao da “ubija
muslimane i voli da siluje balijke”. Dževad Hamzić, svjedok Tužilaštva
BiH, koji je živio sam u stanu na Grbavici, krajem juna 1992. godine
susreo se s optuženim Vlahovićem, koji je
došao na njegova vrata u “mantilu bivše Jugoslovenske narodne armije
(JNA)” sa automatskom puškom.
“Kazao je da se zove Batko i da ubija muslimane i voli da siluje balijke”, tvrdi svjedok i dodaje da je optuženi bio iznenađen otkud 30-godišnji mladić u stanu, te ga je pitao šta je razlog tome.
Dok ga je Vlahović ispitivao, kako je kazao Hamzić, sve vrijeme se igrao okidačem na pušci koja je bila uperena u njega, te je nekoliko puta “škljocnula”.
Najvjerovatnije, kako je rekao svjedok, puška nije opalila jer je bila zablokirana.
Hamzić navodi da ga je Vlahović maltretirao, tako što ga je udario pesnicom i stavio mu pušku između nogu, te rekao: “Neću te ubiti, ali ćeš me zapamtiti za cijeli život”.
Vlahović mu je, kako je opisao svjedok, uzeo zlatni lančić s vrata, te kazao da pođe s njim kod nekih prijatelja da se i oni “zabave”.
Međutim, poslije izlaska u haustor, optuženi je, kako je kazao svjedok, prošao pored njega i rekao da će doći drugi put, ali se više nije pojavio.
Tužilaštvo BiH tereti Vlahovića da je 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više osoba, kao i da je učestvovao u zlostavljanju civila Bošnjaka i Hrvata, kojima je oduzimao novac i druge vrijednosti.
Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom se tereti za ubistva i nestanke 14 osoba, kao i silovanje i zlostavljanje civila. S43, drugi svjedok Tužilaštva, tokom 1992. živio je na Grbavici sa ocem.
U junu te godine na njegova vrata je došao optuženi Vlahović sa još jednim čovjekom i, kako je rekao svjedok, obojica su bila naoružana.
“Po ulasku u stan, Batko me počeo tući. Dobio sam udarce u glavu i kada sam pao, počeli su udarci nogama”, kazao je svjedok, dodavši da je u međuvremenu došao i otac u stan, te su i njega tukli, a nakon toga uzeli novac i zlato, pa otišli.
Svjedok tvrdi da su se vratili dan ili dva poslije, te ga automobilom odvezli u zgradu “Digitron Buje”, gdje su ga drugi ljudi udarali.
Tokom svjedočenja, S43 je rekao da je iz njegove zgrade isti dan odveden i jedan komšija, kojeg je sreo u “Digitronu”, odakle mu se gubi svaki trag.
Behaija Krnjić je ukazao na promjene u odnosu na iskaz dat Tužilaštvu BiH u kojem je svjedok naveo da je zajedno sa njim automobilom odvezen i komšija, što na ovom suđenju nije spomenuo.
Svjedok je pojasnio da je komšiju zatekao u “Digitronu”, te da je moguće da su i njega doveli taj isti dan, prenosi BIRN -
Justice Report.
Naredno suđenje je 1. februara 2012. godine.
“Kazao je da se zove Batko i da ubija muslimane i voli da siluje balijke”, tvrdi svjedok i dodaje da je optuženi bio iznenađen otkud 30-godišnji mladić u stanu, te ga je pitao šta je razlog tome.
Dok ga je Vlahović ispitivao, kako je kazao Hamzić, sve vrijeme se igrao okidačem na pušci koja je bila uperena u njega, te je nekoliko puta “škljocnula”.
Najvjerovatnije, kako je rekao svjedok, puška nije opalila jer je bila zablokirana.
Hamzić navodi da ga je Vlahović maltretirao, tako što ga je udario pesnicom i stavio mu pušku između nogu, te rekao: “Neću te ubiti, ali ćeš me zapamtiti za cijeli život”.
Vlahović mu je, kako je opisao svjedok, uzeo zlatni lančić s vrata, te kazao da pođe s njim kod nekih prijatelja da se i oni “zabave”.
Međutim, poslije izlaska u haustor, optuženi je, kako je kazao svjedok, prošao pored njega i rekao da će doći drugi put, ali se više nije pojavio.
Tužilaštvo BiH tereti Vlahovića da je 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više osoba, kao i da je učestvovao u zlostavljanju civila Bošnjaka i Hrvata, kojima je oduzimao novac i druge vrijednosti.
Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom se tereti za ubistva i nestanke 14 osoba, kao i silovanje i zlostavljanje civila. S43, drugi svjedok Tužilaštva, tokom 1992. živio je na Grbavici sa ocem.
U junu te godine na njegova vrata je došao optuženi Vlahović sa još jednim čovjekom i, kako je rekao svjedok, obojica su bila naoružana.
“Po ulasku u stan, Batko me počeo tući. Dobio sam udarce u glavu i kada sam pao, počeli su udarci nogama”, kazao je svjedok, dodavši da je u međuvremenu došao i otac u stan, te su i njega tukli, a nakon toga uzeli novac i zlato, pa otišli.
Svjedok tvrdi da su se vratili dan ili dva poslije, te ga automobilom odvezli u zgradu “Digitron Buje”, gdje su ga drugi ljudi udarali.
Tokom svjedočenja, S43 je rekao da je iz njegove zgrade isti dan odveden i jedan komšija, kojeg je sreo u “Digitronu”, odakle mu se gubi svaki trag.
Behaija Krnjić je ukazao na promjene u odnosu na iskaz dat Tužilaštvu BiH u kojem je svjedok naveo da je zajedno sa njim automobilom odvezen i komšija, što na ovom suđenju nije spomenuo.
Svjedok je pojasnio da je komšiju zatekao u “Digitronu”, te da je moguće da su i njega doveli taj isti dan, prenosi BIRN -
Justice Report.
Naredno suđenje je 1. februara 2012. godine.
Izvor Fena
nedjelja, 29. siječnja 2012.
Obavještajac Simeun Čuturić o užasima u Brčkom: Bošnjake i Hrvate ubijaju nestručno
Čuturić navodi da su tijela ubijenih ljudi posipana građevinskim materijalom srušenih džamija.
Strogo povjerljivi izvještaj koji je 29. septembra 1992. godine Istočnobosanskom korpusu Vojske Republike Srpske (VRS) poslao prof. dr. Simeun Čuturić, ratni načelnik vojnoobavještajnog organa tog korpusa i današnji profesor menadžmenta u osiguranju Fakulteta za ekonomiju i političke nauke iz Beograda, svjedoči o namjeri uništenja Bošnjaka i Hrvata tokom maja i juna 1992. godine, kao i pokušaju prikrivanja užasnih zločina.
Javne likvidacije
Čuturić tako navodi da je, osim Ljubiše Savića Mauzera i Željka Ražnatovića Arkana, u pohodu na Brčko učestvovalo i 550 boraca iz Bijeljine koje je rukovodstvo te općine poslalo u napade.
- Ubistva su se događala ne samo u Luci (kod Brčkog, op. a.) nego i u Srpskoj varoši gdje je muslimanski i hrvatski živalj izvođen i likvidiran pred kućama i u prisustvu svjedoka. Takve likvidacije su vršene nestručno, javno i bile su dostupne svima. Leševi su ostavljani da stoje po nekoliko dana dok ih komunalna služba ne bi pokupila i odvezla u jame, a preko njih je posut građevinski materijal od srušenih džamija - navodi se u dokumentu koji je potpisao Čuturić.
Čuturić: Profesor u Srbiji
Nažalost, ovaj izvještaj kapetan 1. klase Čuturić nije napisao zbog grižnje savjesti ili saosjećanja sa žrtvama, nego ga je svojim pretpostavljenima poslao kao naputak kako zločine ubuduće skrivati!
Naime, zbog, kako Čuturić konstatira u izvještaju, sve većeg pritiska svjetske javnosti nakon dešavanja u logoru smrti Luka, potrebno je hitno prikriti sve tragove nedjela. Kao glavnog krivca za širenje istine o Brčkom Čuturić spominje "izvjesnog Sudu". Riječ je, zapravo, o poznatom brčanskom sportisti Suadu Husrefoviću, koji je uspio pobjeći iz logora preplivavši Savu. On je o strahotama u Luci govorio novinarima BBC-ja, SKY Newsa i drugih svjetskih medija.
Curenje informacija
Iz dokumenta je vidljivo da je najveći problem obavještajcima VRS u to vrijeme bilo "curenje informacija o srpskim zločinima u svijet, kojima su se civilne vlasti Brčkog hvalile".
- Po izjavi predsjednika opštine Ristana Đorđevića ubijeno je 300 ljudi. On se lično ne uzbuđuje zbog toga nego se time i hvali. Kada su određeni organi upozoravali da se nešto preduzme u smislu neoticanja podataka, odgovarao je da ga to ne interesuje i da su daleko veće grobnice u Prijedoru - zabilježio je Čuturić.
VMA sklanjala leševe na "sigurno mjesto"
Čuturić navodi i prijedloge da se sa stručnim timom Vojnomedicinske akademije (VMA) iz Beograda leševi bošnjačkih i hrvatskih žrtava prevezu na sigurno mjesto, kako je to rađeno u Baranji i na ostalim ratištima. Na to je VMA, navodno, pozitivno odgovorila.
Osuđeni zločinci
Kroz logor Luka prošlo je oko 3.000 Bošnjaka i Hrvata. Preživjeli svjedoče o neviđenim mučenjima i ubistvima. Zlikovce je predvodio Goran Jelisić Adolf. Pred Haškim tribunalom priznao je krivicu i osuđen je na 40 godina zatvora. Za zločine u Luci uskoro će odgovarati i nedavno uhapšena Monika Ilić-Simonović, poznata kao Djevojka monstrum.
Autor
Strogo povjerljivi izvještaj koji je 29. septembra 1992. godine Istočnobosanskom korpusu Vojske Republike Srpske (VRS) poslao prof. dr. Simeun Čuturić, ratni načelnik vojnoobavještajnog organa tog korpusa i današnji profesor menadžmenta u osiguranju Fakulteta za ekonomiju i političke nauke iz Beograda, svjedoči o namjeri uništenja Bošnjaka i Hrvata tokom maja i juna 1992. godine, kao i pokušaju prikrivanja užasnih zločina.
Javne likvidacije
Čuturić tako navodi da je, osim Ljubiše Savića Mauzera i Željka Ražnatovića Arkana, u pohodu na Brčko učestvovalo i 550 boraca iz Bijeljine koje je rukovodstvo te općine poslalo u napade.
- Ubistva su se događala ne samo u Luci (kod Brčkog, op. a.) nego i u Srpskoj varoši gdje je muslimanski i hrvatski živalj izvođen i likvidiran pred kućama i u prisustvu svjedoka. Takve likvidacije su vršene nestručno, javno i bile su dostupne svima. Leševi su ostavljani da stoje po nekoliko dana dok ih komunalna služba ne bi pokupila i odvezla u jame, a preko njih je posut građevinski materijal od srušenih džamija - navodi se u dokumentu koji je potpisao Čuturić.
 |
| Likvidacija u Brčkom |
 | ||
| Faksimil izvještaja |
Čuturić: Profesor u Srbiji
Nažalost, ovaj izvještaj kapetan 1. klase Čuturić nije napisao zbog grižnje savjesti ili saosjećanja sa žrtvama, nego ga je svojim pretpostavljenima poslao kao naputak kako zločine ubuduće skrivati!
Naime, zbog, kako Čuturić konstatira u izvještaju, sve većeg pritiska svjetske javnosti nakon dešavanja u logoru smrti Luka, potrebno je hitno prikriti sve tragove nedjela. Kao glavnog krivca za širenje istine o Brčkom Čuturić spominje "izvjesnog Sudu". Riječ je, zapravo, o poznatom brčanskom sportisti Suadu Husrefoviću, koji je uspio pobjeći iz logora preplivavši Savu. On je o strahotama u Luci govorio novinarima BBC-ja, SKY Newsa i drugih svjetskih medija.
Curenje informacija
Iz dokumenta je vidljivo da je najveći problem obavještajcima VRS u to vrijeme bilo "curenje informacija o srpskim zločinima u svijet, kojima su se civilne vlasti Brčkog hvalile".
- Po izjavi predsjednika opštine Ristana Đorđevića ubijeno je 300 ljudi. On se lično ne uzbuđuje zbog toga nego se time i hvali. Kada su određeni organi upozoravali da se nešto preduzme u smislu neoticanja podataka, odgovarao je da ga to ne interesuje i da su daleko veće grobnice u Prijedoru - zabilježio je Čuturić.
VMA sklanjala leševe na "sigurno mjesto"
Čuturić navodi i prijedloge da se sa stručnim timom Vojnomedicinske akademije (VMA) iz Beograda leševi bošnjačkih i hrvatskih žrtava prevezu na sigurno mjesto, kako je to rađeno u Baranji i na ostalim ratištima. Na to je VMA, navodno, pozitivno odgovorila.
Osuđeni zločinci
Kroz logor Luka prošlo je oko 3.000 Bošnjaka i Hrvata. Preživjeli svjedoče o neviđenim mučenjima i ubistvima. Zlikovce je predvodio Goran Jelisić Adolf. Pred Haškim tribunalom priznao je krivicu i osuđen je na 40 godina zatvora. Za zločine u Luci uskoro će odgovarati i nedavno uhapšena Monika Ilić-Simonović, poznata kao Djevojka monstrum.
Autor
Uvod
Cilj ovog bloga je jednostavan.Skupiti što više tekstova sa interneta koji su vezani,objavljuju istinu o ratnim zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini u toku rata.Da se ne zaboravi.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)